O hrvatskom moralu: svedočenja o zverstvima Hrvata nad ženama u Jasenovcu

Prilažem nekoliko svedočenja (6 iz knjige Antuna Miletića: Jasenovac koncentracioni logor) koja će biti u knjizi „Jasenovac – svedočenja iz pakla“.

 

Silovanja pre likvidacije

Čuo sam, da su ustaše a naročito poručnik Matković dovodili mlade zatočenice u svoju kancelariju, gdje su ih silovali, a poslije toga ubijali[1].

Sada su i žene u Jasenovcu počele dijeliti sudbinu sa muškarcima. Njihov udes je bio daleko strašniji, naročito onih mlađih i ljepših žena. Jednog je dana nas desetak otpremljeno u Gradinu, kamo smo poslani u jednu ispražnjenu kuću da je uredimo. Otvorili smo vrata sobe. Na podu je ležalo više mladih žena. Zidovi su bili krvlju poprskani. Žene su bile gole, izmrcvarene. U toku noći su silovane, a zatim pobijene. Te žene smo zakopali nedaleko seoskog groblja i leže u zajedničkog raci.[2].

Sada je osnovan i ženski logor, ograđen od nas samo bodljikavom žicom. Istorija tog logora mnogo je tragičnija od naše. Žene su se morale podavati i bile su silovane od ustaških zveri.

Jednom sam se baš vraćao sa rada i video kako je streljano pet mladih žena. Streljane su zato, jer su ostale u drugom stanju nakon silovanja. Upravo smo prolazili pored žice, kad je Matković završio svoj govor o nemoralnom ponašanju nekih žena što se u ustaškoj Hrvatskoj kažnjavalo smrću.

Nisu streljane puškom, već je Matković svakoj pojedinoj ispali metak revolverom u slepočnicu. Nisu molile ni kleknule. Taj logor bede dao im je čvrstoću. Znale su da za njih nema više spasa od tih ljudi. Tek ih je hitac u glavu bacio na tle, jednu po jednu[3].

Vađenje fetusa iz stomaka trudnice

Saznao sam od prijašnjih starih logoraša, očevidaca, kako su ustaše jednoj trudnoj ženi rasporili trbuh i izvadili dijete, a drugoj netrudnoj otvorili trbuh, pa joj to dijete u trbuh ugurali.

Sam se sjećam ustaše Horvat Mate, koji je uvijek, kad se napio, tražio žrtvu i nastojao, da pronađe nov, originalan način mučenja, koji u praksi do tada nije primenjivan.

Na svoje oči pak oči gledao, kad su ustaše položili jednog zatočenika na nakovanj, te ga čekićima tukli kao da po njem kuju, sve dok nije podlegao[4].

Gašenje cigarete u ženskom polnom organu

Vidio sam vlastitim očima i sa nekolicinom ostalih zatočenika mjeseca decembra 1944. kako su se Luburić Maks, Matković Ivica, Ljubo Miloš, Stojčić i Kordić zabavljali u jednoj prostoriji na taj način, što je pred njima stajala potpuno gola, kao od majke rođena, devetnaestogodišnja djevojka zatočenica Lončarević Marica iz Plesma koju su tada povalili na zemlju odnosno pod stol, te istu tamo razapeli, raširili noge i u spolni organ potresali pepeo cigareta. Istu djevojku nitko nije poslije toga više vidio[5].

Spaljivanje u štali

 

Odmah posle katoličkog Božića doterali su ustaše odnekud sa Korduna u Jasenovac preko 200 žena i dece. U ovoj grupi bilo je nekoliko starijih žena, a ostalo su bile mlade žene i mala deca. Ovu grupu žena i dece ustaše su proterali kroz Jasenovac, te ih preko zaleđene Save oterali u mesto Čuklinac, gde su ih zatvorili sve u jednu štalu, a potom ovu štalu zapalili i tako su svi ovi jadnici u toj štali izgoreli. Vrisak ovih nesretnih žena i dece čuo se je tada preko Save u selu Uštici[6].

 

Silovanja

 

U Uštici ostale smo oko 14 dana, a bile smo sve smeštene na jednom polju kraj sela. Stražu nad nama čuvali su ustaše.

 

Na ovome polju ustaše su silili pojedine devojke, da s njima vrše spolno općenje, a to su činili i po danu i po noći, pa su 25 devojčica iz straha i užasa poludele. Sećam se, da je tada poludela jedna devojčica prezimenom Počuča, stara 15 godina, a rodom iz sela Međeđe, koju su ustaše češće puta izvodili na dogovore i silovali.

U ovom logoru kraj Uštice vladala je među nama velika glad, pa su mnogi umirali, a najviše deca[7].

Među ovim ženskima (u Jasenovcu) bilo je dosta vrlo lepih devojaka i koliko sam mogao lično primetiti iz prikrajka ustaše su se dugo vremena zadržavali u jednoj prostoriji gde su ove ženske bile smeštene, i može se kao najverovatnije pretpostaviti da su ih ustaše izvodili noću i nad njima vršili nasilnu obljubu[8].

 

Negdje u mjesecu avgustu 1942. došao je jedan veći transport žena pješke iz logora u Staroj Gradiški, a kasnije i nekoliko vagona iz logora u Zemunu. Sada su ustaše na drugoj strani Save u nekoliko kuća smjestili od tih mlađe te su te tamo silovali i upotrebljavali za svoje naslade, od tog doba dalje se tamo preko Save stalno to vršilo.

Sve starije žene bile su po svom dolasku odmah zajedno sa malom djecom poubijane, a mlađe su zadržavane po nekoliko dana dok su ih ustaše za svoje zadovoljenje trebali, a i ove su nakon nekoliko dana silovanja I kad su druge stizale također poubijane. Ovo se radilo tako masovno da su dapače i sami oficiri nastojali to sprečavati, jer je toliko ustaša odilazilo preko Save tim ženama da su se ustaški oficiri na pojedine časove bojali da nemaju u samom logoru dosta straže[9].